Rüdiger Rossig | Journalist | Novinar

Zašto se, unatoc svim naporima, jako malo bh. Hrvata, Srba i – prije svega – muslimana vratilo u svoja predratna prebivališta? Knjiga „Elitocid u BiH 1992-1995“, doprinosi odgovoru, smatra naš recenzent Rüdiger Rossig

Odmah na pocetku svoje knjige „Elitocid u Bosni i Hercegovini 1992-1995“, autor Dennis Gratz upucuje na to da elitocid nije balkanski izum. Na desetoj stranici citira navode iz bilježnice njemackog generala Franza Haldera, koji je 1939. napisao: „Komasacija: Židovstvo, inteligencija, svecenstvo, plemstvo.“

Rüdiger RossigBildunterschrift: Großansicht des Bildes mit der Bildunterschrift: Rüdiger Rossig, novinar, publicist i poznavatelj prilika u bivšoj JugoslavijiElite su za Gratza ljudi, koji imaju utjecaj u svome društvenom okruženju, kao što su politicari, religijske vode, clanovi posebno uglednih obitelji, ucitelji, profesori, itd. Elitocid je, prema tome, namjerni i sustavni progon i po mogucnosti i fizicko uništenje elita s ciljem da se stanovništvu oduzme njegov vodeci stalež.

Sustavni progon elita za vrijeme rata

Sociolog Gratz je – unatoc tome što mu prezime zvuci njemacko – bosansko-muslimanskog ili, kako se danas kaže „bošnjackog“ podrijetla. „Elitocid u Bosni i Hercegovini 1992-1995“ je njegova disertacija – znaci to nije knjiga koja se cita prije spavanja, nego znanstveni rad. Gratz je svoju knjigu podijelio u pet dijelova: U dijelu „A“ navodi pitanja, nacin rada i strukturu svoga istraživanja. „B“ definira predmet istraživanja i njegove teoretske osnove. U dijelu „C“ se bavi pojmom elita opcenito, ali i posebice elita u Bosni i Hercegovini iz 1992.

Most u VišegraduBildunterschrift: Großansicht des Bildes mit der Bildunterschrift: Autor se bavio i Višegradom - most preko DrineZa vrijeme rata su te elite smatrale da ih se izlaže sustavnom progonu. Gratz to dokazuje u glavnom dijelu svoje knjige (D) na primjeru studijâ slucaja iz triju bosanskih opcina: Zvornika, Foce i Prijedora. Osim toga se, usporedbe radi, autor bavi i situacijom u Bijeljini, Višegradu i Sanskom Mostu. Za svako od ovih mjesta autor iznosi podatke o etnickom i socijalnom sastavu stanovništva prije rata, sam tijek rata, kao i progone i uništavanje lokalnih elita. Pritom obrazlaže da su vec dugo prije pocetka borbi postojale liste s imenima pripadnika bošnjacke elite. Na osnovu tih lista su, u slucajevima koje je istražio Gratz, bošnjacki politicari, religijske vode, pripadnici posebno uglednih obitelji, ucitelji, profesori, itd., sustavno uhicivani, deportirani i dijelom i ubijani.

„Etnicko cišcenje“ nestalo iz diskusija o Balkanu

O genocidu u Bosni i Hercegovini je i proteklih 18 godina od pocetka rata dosta pisano u toj zemlji. Posebice otkad je postalo jasno da su pripadnici vojske bh. Srba u srpnju 1995. u istocnobosanskom gradu Srebrenica ubili oko 8.000 bošnjackih mladica i muškaraca starosti od 12 do 77 godina.

Kao posljedica šoka od monstruoznosti ovoga u Europi od 1945. jedinstvenog ratnog zlocina, „etnicko cišcenje“ Bosne i Hercegovine je velikim dijelom nestalo iz fokusa diskusije o Balkanu. Pritom progon onih „drugih“ – ovisno o podrucju „nemuslimanskog/-bošnjackog, nekatolickog/-hrvatskog i prije svega nepravoslavnog/-srpskog stanovništva – nije provoden samo od prvog do posljednjeg dana rata. Usto je etnicko cišcenje velikih dijelova BiH pogodilo puno više ljudi, nego što je to ucinila sudbina UN-ove zašticene zone blizu granice sa Srbijom.

Narod je slijedio svoje elite u bijegu

Još važniji pokazatelj je da posljedice progona od 1992. do '95., sve do danas u velikoj mjeri odreduju demografski sastav stanovništva ove zemlje. Uostalom, vjerojatno postoje samo još dva aspekta koja u istoj mjeri imaju tako jak utjecaj na život u Studenti ispred Ekonomskog fakulteta u SarajevuBildunterschrift: Großansicht des Bildes mit der Bildunterschrift: Sve više mladih buducnost traži izvan BiHdanašnjoj Bosni i Hercegovini: masovno individualno – i u tom pogledu „dobrovoljno“ – iseljavanje pripadnika manjina iz podrucja, u kojima kao posljedica rata ona druga nacija broji vecinu; i ustrajni „Brain Drain“ (prij.: odljev mozgova), odseljavanje prije svega mladih, visokokvalificiranih Bosanaca i Hercegovaca svih nacionalnosti.

Etnicko cišcenje se u svim slucajevima dogadalo nakon progona i djelomicnog uništenja lokalnih elita one „druge“ strane. Moglo bi se takoder kazati: narod je slijedio svoje vode u bijegu – i nije se vratio, kad se ni te elite nisu vratile. Gratz je, znaci, u pravu kad piše da je elitocid stvorio strukturalne preduvjete za eroziju egzistencijalnih temelja i slom odredenog naroda. U Bosni i Hercegovini je tako istina: „Kako napreduje elitocid, tako se on potkradajuci pretvara u genocid.“

Dennis Gratz, Elitozid in Bosnien und Herzegowina 1992-1995; Nomos-Verlag (Demokratie, Sicherheit, Frieden 182), Baden-Baden 2007, 277 Seiten, €49, [ISBN 979-3-8329-3024-0]

Adaptirala s njemackog i pripremila: Marina Martinovic