Ulrich Schiller je ugledni njemaÄ�ki novinar, ali njegova nova knjiga "NjemaÄ�ka i 'njezini' Hrvati" ne može opravdati njegov ugled. Naš recenzent Rüdiger Rossig smatra: knjiga je tek traktat protiv nekadašnje Hrvatske.

Ulrich Schiller svakako pripada redu iskusnih njemaÄ�kih novinara starog kova. RoÄ‘en je 1926. godine, bio je dopisnik televizije ARD kao i tjednika Die Zeit od ranih 1960-tih godina izvještavao je iz važnih dopisništava poput Beograda, Moskve i Washingtona. Neke od knjiga na temu hladnog rata u kojima je ova tema doista jasno i dobro obraÄ‘ena, potjeÄ�u iz njegova pera.

Njema�ki student u Jugoslaviji

Schiller Balkan poznaje još od ranih 1950-tih godina kada je kao student slavistike obišao ondašnju Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju. No usprkos svim ovim više no izvrsnim preduvjetima, za kasno djelo ovog iskusnog novinara, za "NjemaÄ�ku i 'njezine' Hrvate“, se može reći da nije puno više od obiÄ�nog traktata napisanog s anti-hrvatskog stanovišta.

U predgovoru ove knjige doduše stoji da namjera autora nije niti otežavanje puta Hrvatske prema Europskoj uniji kao ni pisanje povijesti priznanja ove bivše jugoslavenske republike od strane NjemaÄ�ke. Ono što je Schillera važno je da "Ä�itateljima otvori oÄ�i za razumijevanje povezanosti dogaÄ‘aja koji su pripisivanjem jednostrane krivnje Srbiji izgubili svaku osnovu..“

Schiller je i donekle u pravu

Kritika sadržana u ovoj reÄ�enici zapravo i nije toliko pogrešna. ÄŒinjenica je da medijsko mainstream izvještavanje je, ne samo u NjemaÄ�koj već na cijelom Zapadu, za vrijeme ratova na podruÄ�ju bivše Jugoslavije, u pravilu stajalo na hrvatskoj (kasnije na bošnjaÄ�ko-muslimanskoj a za vrijeme rata na Kosovu na albanskoj) stranu.

No - procjenama velikih medijskih kuća suprotstavljana su još u vrijeme samog poÄ�etka rata razna druga objavljena stanovišta koja su situaciju predstavljala s jedne druge strane. Autori mnogobrojnih djela, izdavana ne samo unutar bivše Jugoslavije već i u NjemaÄ�koj kao i Sjedinjenim državama itd., krivce za rat nisu vidjela u Srbima već u Hrvatima, Bošnjacima kao i u Kosovarima.

Slijedi: Preuveli�avanje uloge hrvatske dijaspore

Preuveli�avanje uloge hrvatske dijaspore

Ono što je, kako mainstreamu kao i takozvanom "alternativnom“ izvještavanju nedostajalo bilo je iskustvo 23 milijuna ljudi koliko ih je do 1991. godine u Jugoslaviji vodilo normalan život a da i ne spominjemo milijune gastarbajtera u NjemaÄ�koj kao i ostalim zemljama zapadne Europe.

Ali, niti u knjizi Ulricha Schillera rijeÄ� se zapravo ne vodi o milijunima bivših Jugoslavena koji su postali žrtve raspada vlastite države. U središtu njegova rada prije svega se nalazi nekoliko stotina hrvatskih ekstremista koji od konca Drugog svjetskog rata žive kako u NjemaÄ�koj tako i u drugim zapadnim zemljama. A znaÄ�enje ove hrvatske-nacionalistiÄ�ke dijaspore, autor na groteskni naÄ�in preuveliÄ�ava.

Ustaše opasnije od IRA-e i PLO-a?

Tako rane 1960-te, godine zapravo obilježene socijal-liberalnom koalicijom Willya Brandta i Waltera Scheela, postaju godine, odnosno, desetljeće hrvatskog terorizma u egzilu. I aktivnosti teroristiÄ�kih grupa popu irske IRA, baskijske ETA-e, talijanske Brigade Rosse ili pak njemaÄ�kog RAF-a, su prema Schilleru neznatna u usporedbi s djelovanjem hrvatske ustaške dijaspore.

No Ä�injenica je da teroristiÄ�ke grupe koje su de facto ostavile svoj peÄ�at na 1970-te godine, nisu bile one hrvatske desnice već IRA, ETA, Crvene brigade i RAF - a da ne i spominjemo utjecaj PLO-a i njezinih raznovrsnih podgrupa. I, osim toga, pored hrvatske radikalne scene, koju se doista ne može poreći, postojale su i odgovarajuće nasilniÄ�ke grupacije i iz ostalih dijelova ondašnje Jugoslavije.

Daleko od brižnog istraživanja

AmeriÄ�ki autor Paul Hockens koji živi u Berlinu, u svojoj knjizi "Homeland Calling“ [Zov domovine - prijevod prev.] ( Cornell University Press, 2003.) vrlo je pregledno opisao ratoborno i agresivno djelovanje hrvatskih, srpskih i albanskih zajednica. Iako Schiller u svojoj knjizi Ä�ak navodi ovaj rad – ali  njegova poruka oÄ�ito nije do njega došla. Isto vrijedi i za ostala ozbiljna suvremena istraživanja koja se pojavljuju na popisu literature knjige “NjemaÄ�ka i 'njezini' Hrvati”.

Umjesto da se “napaja” navedenim knjigama, Schillerov rad živi od nabacivanja poznatih imena. On navodi Ä�itavu Ä�etu poznatih osoba ili pak privatnih poznanika. No, objašnjenja u svezi tih brojnih, više puta na razliÄ�itim mjestima u knjizi navedenih osoba – Ä�esto jednostavno nema.

IzdavaÄ�koj kući Donat treba predbaciti da lekturu baš ne uzima previše ozbiljno. DrugaÄ�ije se ne mogu objasniti nepostojeća ili na krivim mjestima navedena objašnjenja o osobama, kao niti brojne pogrešne metafore; primjerice, kada se (na str. 145) pojavljuju  "otrovni mjehuri nacionalizma“ koji  "u vrenju“ "izranjaju“ iz "odumirućeg Titovog komunizma“ - i ovako jezik može vonjati!

Slijedi: Za sve su krivi Nijemci BND

Za sve su krivi Nijemci i BND

No, Schiller nije pobrkao samo metafore već on prije svega brka i povijesne sudionike. U jednom zamršenom plesu u "Nijemcima i 'njezinim' Hrvatima“ kotaÄ� sudbine pokreću nekad svjetske sile, nekad narodi Balkana sa svojim nacionalnim ekstremnim grupama, nekad inozemne tajne službe.

A meÄ‘u ovim posljednjim, BND (Bundesnachrichtendienst), NjemaÄ�ka obavještajna služba igra posebno zlokobnu ulogu.

Nekad koncem 70-tih, nekad poÄ�etkom 90-tih godina - navoÄ‘enje jasnih vremenskih razdoblja ili barem mjesta Schilleru kako se Ä�ini, nisu naroÄ�ito važni - je prema “NjemaÄ�koj i 'njezinim' Hrvatima” Državna služba sigurnosti jugoslavenske Republike Hrvatske jednostavno “privjesak BND-a” i to bez obzira na Ä�injenicu da je ova služba poznatija po svojim nezgodama nego po uspjesima te bi joj zapravo rijetko tko mogao pripisati ovako važna djela. No, kao što je to u Schillerovoj knjizi Ä�esto sluÄ�aj, i na ovom mjestu smetaju - nevjerodostojni izvori.

Izvori kojima se teško može vjerovati

Naime, Schillerove najsmionije tvrdnje po pitanju vodeće uloge BND-a prilikom odcjepljenja Hrvatske potjeÄ�u ili od politiÄ�kih, policijskih, tajnoslužbeniÄ�kih gubitnika bivše Jugoslavije. Ili se pak zasnivaju na izjavama osoba poput Jürgena Elsässera, “dopisnika ljeviÄ�arskih dnevnih novina”, autora koji je od 1991. godine uvijek iznova pridonio nerazumijevanju svega što se na jugoistoku našeg kontinenta dogaÄ‘alo.

Opremljen informacijama iz ovakvih informanta, Ulrich Schiller dolazi do svoje najhrabrije postavke: bio je to "duh starog, nacizmom zaraženog Gehlen-aparata, duh starog oružanog bratstva sa ustaša-fašistima”, koji je "u BND-u još dugo bio žive“. A koji je onda, udružen s hrvatskom dijasporom, uništio Jugoslaviju.

Podcjenjena uloga Srbije i SANU

U potpunoj suprotnosti ovoj gotovo nepojmljivoj optužbi (koja je kada je u pitanju BND još k tome i neosnovana), stoji Schillerovo objašnjenje situacije u Srbiji. Naime, dok autor na stranici 214 svoje knjige, svaku pa i najmanju deklaraciju Ä�ak i najsitnije hrvatske emigrantske grupe napuhuje do veliÄ�ine senzacije, o slavnom "Memorandumu“ o položaju Srba u Jugoslaviji on se izražava slijedećim rijeÄ�ima:

"O velikosrpskim nastojanjima doduše nije bilo rijeÄ�i, no bila je jasno izraženo preferiranje oÄ�uvanja Jugoslavije“. IzdavaÄ� "Memoranduma“ bila je Srpska akademija znanosti i umjetnosti, SANU. A i u Srbiji, ovaj dokument vrijedi kao poÄ�etak velikosrpskog nacionalizma.

Na drugim mjestima u tekstu, Schiller u svakom sluÄ�aju kritizira i srpski nacionalizam. No, njemu ne pripisuje iste strukture, iste utjecaje kao hrvatskom. Zašto? To, kao i mnogo Ä�ega drugog, kada se konaÄ�no okrene i posljednja stranica ove knjige - ostaje neobjašnjeno.

Sada pak Nijemci nisu ništa znali

o, istodobno se u knjizi "NjemaÄ�ka i 'njezini' Hrvati“ mogu pronaći zanimljiva mjesta. Primjerice, kada Schiller opisuje paniku koja je nastala kod Srba u Hrvatskoj i koju su izazvali ustaški simboli u trenutku kada se Hrvatska 1991. godine poÄ�ela kretati u smjeru neovisnosti, ili pak - kada opisuje potpuno nepoznavanje situacije na Balkanu 1991. godine od strane njemaÄ�ke vlade. Na ovom mjestu se osjeća onaj dio osobe Ulricha Schillera koja je duboko povezana s bivšom Jugoslavijom i koja se za ljude koji tamo žive zanima i angažira.

Ono što ostaje na kraju knjige "NjemaÄ�ka i 'njezini' Hrvati“ su prije svega  pitanja. Kako to da su Kohl i Genscher 1991. godine toliko malo znali o Jugoslaviji kada su već kroz BND u rukama držali Hrvatsku obavještajnu službu? Jesu li možda u 1990-ima na Balkanu djelovale i druge tajne službe? Što su poduzimali sami organi jugoslavenske države u trenutku raspada njihove zemlje? I - zašto se Ulrich Schiller sa svojim poznavanjem situacije, nije već ranije ukljuÄ�io u rasprave oko Balkana?

Neslavan zaklju�ak nakon �itanja:

Da Hrvatska 1991. godine nije bila nedužna žrtva na naÄ�in kao što to pokušava predstaviti zagrebaÄ�ka propaganda, to nije ništa novo. Da je i sama Hrvatska skrivila zloÄ�ine to je bilo mnogim promatraÄ�ima ali i mnogim Hrvatima jasno. Knjiga Ulricha Schillera "NjemaÄ�ka i 'njezini' Hrvati“ kaotiÄ�no je napisana, loše lektorirana i na puno mjesta netoÄ�na. No, prije svega, izašla je - prekasno.

Autor: Rüdiger Rossig

Rüdiger Rossig je takoder ugledni njemacki novinar i strucnjak za Balkan. Trenutno je vodeci urednik mjesecnika "The German Times" koji izlazi na engleskom jeziku u Berlinu. U devedesetima u berlinskom dnevniku "Tageszeitung" izvještavao o zbivanjima u bivšoj Jugoslaviji, a tamo je bio i suradnik medunarodnih organizacija poput Ujedinjenih naroda i OESS-a. Autor je i knjige "Ex-Jugos" ("Ex-Jugici") o useljenicima u Njemacku iz prostora bivše Jugoslavije koja je objavljena 2008. u "Berliner Archiv der Jugendkulturen". Njegova web-adresa je www.ruediger-rossig.de

Ulrich Schiller; "NjemaÄ�ka i "njezini" Hrvati. Od ustaša fašista do TuÄ‘manovog nacionalizma". Predgovor: Hans Koschnick. IzdavaÄ� Donat, Bremen 2010, 228 stranica. 14,80 eura

Deutsche Welle Kultur 13.02.2010