Rüdiger Rossig | Journalist | Novinar

Sinti Swing, Janko Lauenberger git. naprijed Foto: Ulrich Mücke

Osim na Rome iz Bosne i Hercegovine te Srbije, ugovori Njemacke o repatrijaciji odnose se i na oko 12.000 Roma – od kojih je vecina došla s Kosova. Iako je prošlo 11 godina od rata, tamošnja situacija je još uvijek loša. Humanitarne organizacije žale se na diskriminaciju Roma na Kosovu. Njemacke vlasti svjesne su toga pa su u prvih šest mjeseci 2010. deportirale samo 87 osoba | Piše: Rüdiger Rossig

Berlinska opcina Wedding cisti je multikulti kraj. Turska trgovina vocem i povrcem nalazi se vrata do vrata do azijske trgovine i pijacnog njemackog bara na uglu. Na ulazu u sljedecu trgovinu možete cuti ljude kako govore srpsko-hrvatski i rumunski jezik, te jezik Roma koji sami sebe nazivaju Sinti u zemljama zapadne Europe, a Romi u istocnoeuropskim zemljama.

Rasizam i predrasude

“Otprilike 30-ak ljudi nas posjeti svakoga dana”, kaže Pavao Hudik. Taj 58-godišnji psiholog došao je u Berlin pocetkom devedesetih kao izbjeglica iz ratom zahvacene Hrvatske. Danas vodi Kontaktni centar za Rome iz bivše Jugoslavije. “Naravno da se Romi deportiraju iz Njemacke”, kaže on. “Ali u Bosnu, Srbiju i na Kosovo, a ne u zemlje EU-a.”

Njemacka je sklopila ugovore o repatrijaciji sa ovim zemljama. Pored Roma iz Bosne i Hercegovine te Srbije, ti se ugovori odnose i na otprilike 12.000 Roma – od kojih je vecina došla s Kosova. Iako je prošlo 11 godina od rata, tamošnja situacija je još uvijek loša. Humanitarne organizacije žale se na diskriminaciju Roma na Kosovu. Njemacke vlasti svjesne su toga: u prvih šest mjeseci 2010. deportirale su samo 87 osoba.

Socijalni radnik Hudik još uvijek nije imao mnogo posla s Romima koji su rodeni u državama EU-a. Tu i tamo Romi iz Rumunije prose na ulicama Berlina ili peru vjetrobranska stakla na semaforima, a u ljeto 2008. godine jedna je skupina kampirala u parku na otvorenom. A to se ni u kojem slucaju ne može nazvati masovnom imigracijom. “Ali, kada kriza prode to bi se moglo promijeniti”, kaže Hudik.

Perspektiva Roma u istocnoj Europi nije dobra. U Bugarskoj i Rumuniji oni su siromašni, dok su u Madarskoj i Slovackoj takoder i žrtve rasizma. Nasuprot tomu, u zapadnoj Europi Romi se u ovome trenutku suocavaju “tek” sa predrasudama.

Kako bi se to sprijecilo, Hudik i njegovih šest kolega pokušavaju raditi sa susjedima, kao i sa svojim klijentima.
“Ovdje u Berlinu nisu samo Nijemci ti koji pokazuju suzdržanost kada je rijec o Romima”, izjavio je socijalni radnik. “Imigranti iz Turske, Poljske i zemalja bivše Jugoslavije pokazuju to isto. Ne pocinju pokazivati razumijevanje za Rome sve dok ne shvate s kakvim se poteškocama ti ljudi moraju nositi u zemljama iz kojih dolaze.”

Romani Rose Foto: Wolfgang Borrs

Wolfgang Wippermann slaže se s time. “Mi ‘gadschosi’ (ne-Romi) – kako se na romskom jeziku zovu bijelci – smo problem”, rekao je profesor povijesti na Slobodnom sveucilištu u Berlinu. “Ljudi vec stoljecima govore ružne stvari o Romima i te predrasude sada su duboko ukorijenjene u našoj svijesti.”

Ovome 65-godišnjaku najbolji primjer ove teze je njemacka rijec za Rome: “Cigan”.

“Ta rijec zapravo oznacava kršcansku sektu, Acigane (Athiganoi), koji su bili protjerani iz Anatolije u 9. stoljecu”, kaže on. “Ime se zadržalo medu Sintima, Romima i ostalim imigrantima iz jugoistocne Europe.” Mnogo godina kasnije, rijec “cigan” pogrešno je prevedena kao lutajuci varalica. Engleska rijec navodi na pomisao da Romi dolaze iz Egipta, no ni to nije tocno. Oni potjecu iz Indije, a njihov je jezik srodan hindu jeziku. Nitko ne može reci sa sigurnošcu zašto su napustili indijski potkontinent, ali prvi Romi definitivno su stigli u Europu pocetkom 15. stoljeca.

Tijekom narednih 600 godina, Romi su imali razlicite uloge u europskim zemljama. Tijekom Tridesetogodišnjeg rata i nakon njega, u vrijeme pruske vojske, mnogi su bili profesionalni vojnici. Još tijekom Prvog svjetskog rata, vojnici Sinti u njemackoj Imperijalnoj vojsci dobivali su medalje za izniman doprinos na bojnom polju.
A onda su nacisti kategorizirali sve Rome kao “pod-ljude”. Izmedu 100.000 i 500.000 Roma ubijeno je u “Porajmos” (“Proždiraci”, kako se holokaust naziva na romskom). Tijekom 60-ih godina prošlog stoljeca, desetkovanoj zajednici pridružili su se gastarbajteri iz Jugoslavije, a devedesete su donijele veliki priliv izbjeglica. Procjenjuje se kako je danas u Njemackoj nastanjeno oko 200.000 Sinta i Roma, a otprilike 70.000 njih ima njemacke putovnice. Kako oni žive?

Nomadi s pedigreom

“Mi smo fizicki radnici, uredski djelatnici, akademici i umjetnici”, odgovorio je Romani Rose iz Središnjeg vijeca njemackih Sinta i Roma. “Samo nekolicina nas živi u karavanama preko ljeta – baš kao i ostali Nijemci. Pa ipak, nas još uvijek smatraju nomadima."

Ovaj 64-godišnjak clan je skupine njemackih Roma koji su privukli pozornost na sebe organiziravši štrajk gladu u nekadašnjem koncentracijskom logoru Dachau. Za vrijeme Treceg Reicha, 13 clanova njegove obitelji je pobijeno. Tek 1982. godine kancelar Helmut Schmidt priznao je da su Romi bili žrtve genocida.

Od kraja 90-ih, Sinti i Romi u Njemackoj priznati su kao nacionalna manjina, što im daje pravo na dobivanje pomoci od Vlade i na zaštitu njihove kulture. Ali Rose i dalje izricito gleda na sebe i na ostale clanove njegova vijeca kao na “njemacke Sinte i Rome”. Naglašava kako je njihova 600-godišnja povijest isplela cvrste veze s Njemackom.

Rose je šokiran cinjenicom da danas, više od šest desetljeca nakon završetka Drugog svjetskog rata, Rome ponovno deportiraju iz europskih država. “Gledano iz perspektive našega jezika i kulture, mi njemacki Sinti i Romi razlikujemo se od onih u istocnoj Europi”, tvrdi. “Ali dijelimo jedno zajednicko iskustvo: holokaust. U Auschwitzu je bilo Sinta i Roma iz 11 zemalja.”

Ono što ga tješi je cinjenica da je toliko mnogo Francuza prosvjedovalo protiv deportacija. Po njegovom mišljenju, EU mora djelovati sada ukoliko i dalje želi da projekt Desetljece integracije Roma, koji je zapoceo 2005. godine, bude uspješan. “Sve do sada EU je pružala zaštitu od diskriminacije na podrucju ljudskih prava te na podrucju radnog zakonodavstva”, naglašava. “EU bi takoder trebala sprecavati politicko iskljucivanje. U suprotnom, suocit cemo se s novim valom anticiganizma (romofobije) u Europi.”

Jezicki i ostali jazovi

Janko Lauenberger ne slaže se s tom tvrdnjom. “Ljudi svugdje imaju predrasude o Romima, ali mogu li se stvari ponovno dovesti do ekstrema? Ne – ima previše pametnih glava na planetu danas da bi se to dopustilo”, tvrdi. Taj 34-godišnji gitarist u bendu Sinti Swing proveo je cijeli svoj život u Istocnom Berlinu, bivšem glavnom gradu DDR-a. Zna li on nekog od Roma iz istocne Europe?

“Tu i tamo neki Romi dodu na naše koncerte, ali nismo u redovnom kontaktu”, odgovara. Njemacki Romi razumiju romski jezik istocnih Europljana, kao što razumiju i hindi. “Kada odem jesti u indijski restoran, primjecujem da imam mnogo zajednickih rijeci s konobarom. Ista je stvar s Romima s istoka”, kaže.

Pored jezickog jaza, postoji još i kulturološki jaz. “Romi uvijek pokupe glazbu regije u kojoj žive”, pojašnjava Lauenberger. “Tako se flamenco pojavio u Španjolskoj, Sinti swing u središnjoj Europi te puhacki orkestri na Balkanu. Drago mi je što su ti izvodaci uspješni, ali to uopce nije glazba uz koju se ja mogu vezati.”
Sint iz Berlina cuo je o deportacijama na Kosovo na televiziji. “Došli su u Njemacku kao mala djeca i odrasli su ovdje. A sada ih šalju u zemlju u kojoj su njihovi roditelji rodeni. To nije dobro”, kaže. Ali Lauenberger, takoder, može razumjeti njemacke Rome i ostale Nijemce koji nemaju ništa dobro za reci o Romima iz Rumunjske.

Uvredljiv nacin

života Prema Lauenbergerovim rijecima: “Postoje Romi koji žive na nacin koji naprosto vrijeda covjeka. Nama njemackim Sintima trebalo je mnogo vremena da se riješimo negativnog imidža koji nas je pratio. Ali više se ne moramo skrivati ’po šumama i gorama’ zato što decki iz grada dolaze da nas premlate. Ti dani su za nama.”

Dani Seite 52

Dani Seite 53