Rüdiger Rossig | Journalist | Novinar

Von Rüdiger Rossig

Benjamin Idriz, imam roden u bivšoj Jugoslaviji, tumaci Kur'an kao uputstvo za angažman u korist demokracije i ljudskih prava. Po njemu islam ne samo da se u Europu može lako integrirati, vec je odavno dio nje.

Benjamin Idriz je propovjednik vješt na rijecima. U svojoj knjizi „Hvaljen Bog, gospodine imame“ (Grüß Gott, Herr Imam) on na 220 stranica ne samo da potvrduje koliko dobro zna pripovijedati i argumentirati. Nakon lektire jedanaest poglavlja te knjige citaocu se koža naježi jednako kao nakon inspirirane propovjedi nekog kršcanskog svecenika na nedjeljnoj misi. To je samo jedan od brojnih dokaza za tocnost autorove tvrdnje istaknute u podnaslovu knjige: Islam ne samo da se može intergrirati u Njemacku i Europu – on je vec odavno tu.

Sam Benjamin Idriz je u višestrukom smislu Europljanin. Roden je 1972. godine u Skoplju, živi vec godinama kao imam u Penzbergu u Bavarskoj. Ovaj gradic sa 16.000 stanovnika nastao je u 19. stoljecu u okolici jednog rudnika, ljudi su ovdje dolazili iz razlicitih krajeva. O tome svjedoce i razlicite crkve i bogomolje: tu su katolici i protestanti, tu su Jehovini svjedoci, adventisti, novoapostolski kršcani – i muslimani.

1966. rudnik je zatvoren, ali opcini ne samo da je uspjelo pronaci novi posao za 13.000 nekadašnjih rudara, vec je i citavo mjesto dobilo novi izgled: nekadašnje sive zgrade dobile su nove, moderne šarene fasade, izgradeni su parkovi, igrališta za djecu…Danas ovaj uzoran gradic ima 5.000 stanovnika više nego u trenutku zatvaranja rudnika.

Islam je dio Europe – vec više od 600 godina

Prvi muslimani došli su pocetkom 60ih kao gastarbajteri iz tadašnje Jugoslavije i Turske, i odavno su postali „pravi Penzbergljani“. A na modernu džamiju koja je tu izgradena nisu ponosni samo vjernici.

Imam Idriz se dobro uklapa u Penzberg. On vrlo uspješno povezuje tradiciju i modernost. Potice iz obitelji sa 150-godišnjom tradicijom imama, vec sa jedanaest godina dobio je titulu hafiza – onog koji Kur'an zna napamet. Teologiju je studirao u Siriji, Francuskoj i Libanonu, svoj diplomski rad je pisao o emancipaciji žene u islamu. Odlucio se za život u Njemackoj, tecno govori njemacki, turski, albanski, arapski, makedonski i bosanski.

Iskustvo koje je stekao u nekadašnjoj Jugoslaviji je za njega bilo odlucujuce – kako u dobrom, tako i u lošem. U svojoj knjizi on s pravom skrece pažnju na cinjenicu da islam nije nikakva nova religija u Europi. U Bugarskoj, Albaniji, Makedoniji te prije svega u Bosni i Hercegovini i na Kosovu postoji taj „euro-islam“ – i to vec više od 600 godina.

Dvostruko jugoslavensko iskustvo

To s jedne strane znaci da je i moguce i potrebno „oživjeti modele mirnog suživota koji su stoljecima bili prakticirani u Andaluziji i na Balkanu“ kako bi se ne stvorila, vec „u nama Europljanima iznova probudila ta mogucnost zajedništva.“ S druge strane jugoslavenska tragedija nas uci kuda vodi politika diskriminacije i izopcavanja manjina – „u rat, razaranje i patnju za sve.“

U svojoj knjizi Idriz na mnogo mjesta navodi cinjenice koje unose novu perspektivu u aktualnu njemacku raspravu o islamu koja se cesto odlikuje upravo nevjerovatnom površnošcu i neznanjem. On objašnjava zbog cega se islam u Bosni i Hercegovini morao dalje razvijati nakon što su se Osmanlije povukle i koji su muslimanski mislioci koje reformske ideje uveli u raspravu.

Svi ti navodi Idriza vode do njegove središnje teze: glavna zadaca islama je ocuvanje mira! A najbolje sredstavo za to su demokracija i zaštita ljudskih prava.

Idriz se zalaže za moderno tumacenje uloge žene u islamu i naglašava da se muslimani trebaju angažirati za zaštitu ljudskih prava, pravne države i mira u društvu. To je islamska tradicija koja se razvila u Bosni i Hercegovini i to je „europski islam“ koji se toliko traži. U toj potrazi ljudi iz nekadašnje Jugoslavije mogu pomoci.

Demokracija i ljudska prava – islamske vrijednosti

Najkasnije na ovom mjestu postaje jasno – Idriz želi puno toga postici. Taj svoj stav on prenosi i dalje, vjernicima: oni trebaju ne samo moliti kako Kur'an nalaže, vec se trebaju angažirati i oko integracije, pravednosti u društvu, demokracije i poštivanja nacela pravne države i ljudskih prava. Oni osim toga trebaju biti otvoreni prema dostignucima znanosti i s poštovanjem se odnositi naspram drugih religija i vjernika.

Idriz se zalaže za islam koji zna u kakvom su odnosu država i religija, „'ko je gazda, a 'ko je gost“, kako on to kaže. Taj islam je s jedne strane jednako tako spojiv sa demokracijom kao na primjer Katolicka ili Protestantska crkva ili Centralni savjet židova u Njemackoj. Istovremeno je on jednako kao i druge religijske zajednice spreman i sposoban aktivno se angažirati i sporiti kada je u pitanju zaštita demokracije i ljudskih prava. Jer to su, tvrdi Idriz, sastavni dijelovi vrijednosnog sustava islama.

Pritom islam, za koji se zalaže imam iz Penzberga, nije neka razvodnjena verzija te religije prilagodena Zapadu. U nekim središnjim temama poput pitanja o braku, obitelji i razlika medu spolovima Idriz zastupa stavove koji se uobicajeno nazivaju konzervativnima. On primjerice vrlo jasno brani pravo žene da se odijeva u skladu s pravilima Kur'ana – pri cemu burku ili feredžu raskrinkava kao predislamske i neislamske pojave.

Revolucionarno tumacenje islama

Ali na nekim drugim poljima je Idriz upravo revolucionaran. Imam iz Penzberga želi etnicku rascjepkanost muslimana u Njemackoj - koji se sada okupljaju svaki u svojoj „nacionalnoj“ džamiji u kojoj se govori jezik samo te jedne zajednice - prevladati zajednickim propovjedima na zajednickom jeziku, njemackom. Time bi se pospješila, kako integracija medu samim muslimanima u zemlji, tako i njihova zajednicka integracija u njemacko društvo.

Osim toga se Idriz zalaže i ne samo za jacanje uloge žene u islamskim zajednicama. Želi redovnu sveucilišnu izobrazbu za islamske teologe na njemackom jeziku koja je otvorena, kako za muškarce, tako i za žene. A za te buduce ženske imame islamske zajednice bi trebale u buducnosti moci birati žene i za svoje predsjednike.

Knjiga za njemacke citatelje

Knjiga „Hvaljen Bog, gospodine imame“ navodi na razmišljanje. Ta knjiga je esej, manifest. Istovremeno je to vrlo uspješno napisan prozni tekst. Ona se može preporuciti i kao uvod u muslimasku religiju i kao inspiracija za argumentirano suprotstavljanje islamofobiji.

Ljudi iz nekadašnje Jugoslavije ce u njoj naci malo toga što vec nisu znali – tamo je nekada bilo normalno i uobicajeno da se za Bajram posjeti susjeda. Ali za mnoge Nijemce ce to biti sasvim novo otkrice. To bi mogla biti dodatna motivacija da se s ljudima sa podrucja nekadašnje Jugoslavije podijeli ne samo negativno iskustvo raspada zajednicke zemlje, vec i pozitivno iskustvo suživota u jednoj multireligijskoj zemlji.

Knjiga protiv islamofobije

U potrazi za realno egzistirajucim evropskim islamom bi ljudi iz nekadašnje Jugoslavije mogli biti od velike pomoci.

I u slucaju kada se netko – kao ateist – s imamom Idrizom ne slaže u svim tockama i tezama, uvjereni smo da se tu radi o osobi koja bi mogla postati jedan od vodecih njemackih i europskih muslimanskih teologa, mislilaca i aktivista suvremenog doba. Mi se nadamo da ce njegova inteligentna, angažirana i dobro napisana knjiga pronaci put do mnogih citalaca, i time uspješno djelovati kao protuotrov protiv islamofobije u Njemackoj.

Knjiga Benjamina Idriza, „Grüß Gott, Herr Imam“ objavljena je u izdanju Diedrichs-Verlaga iz Münchena 2010. godine.

Priredio: Zoran Arbutina

Odg. urednica: Marina Martinovic

Quelle: Deutsche Welle (bosnisch-kroatisch-serbisch), Kultura i lifestyle, 04.03.2011